Događaji

Eh, da, tako to biva kad pravi pustolovi nemaju mira. Kako bolje započeti tjedan nego krenuti na put ranim ponedjeljkom i to 07.07.2025. a odredište odavno velika želja, Kulturno umjetnički centar “Mato Lovrak“ u Velikom Grđevcu pa su članovi literarne radionice umili snene oči i krenuli istraživati čarobni svijet Vlaka u snijegu, Družbe Pere Kvržice, Anke Brazilijanke i mnogih drugih likova koje nam je Lovrak ostavio u trajno nasljedstvo.

Kao čarolijom donesen, nakon dužeg razdoblja iznimno visokih temperatura, imali smo ugodan dan sa blagom temperaturom i svježim povjetarcem stoga smo pri samom dolasku iz veselog kombija uskočili u „Lovrak Express“ do spomen sobe Mate Lovraka koja je smještena u Osnovnoj školi u Velikom Grđevcu. Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može… poznata je njegova pjesma ali je itekako vrijedila jer smo zajedno prevladali neprilagođenost vlakića kako bi svi mogli osjetiti vjetar u kosi.

Željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva s tri vagona, kao uprizorenje „Vlaka u snijegu“ u kojem se Ljuban brinuo za svoje društvo i bolesnu Dragu te su svi spasili vlak iz snježne mećave i Mlin „Družbe Pere Kvržice“, koji nam je pokazao limene tanjure iz kojih se jeli Pero, Milo Dijete, Divljak, Budala i ostatak družbe, krevet u kakvom su spavali, grablje i vile kakvima su okretali sijeno, kako se nekad mljelo žito, tkalački stan i duboki bunar u kojem se onesvijestio Medo razgledali smo okruženi zelenom šumom i prekrasnom prirodom.

I kao u knjizi, dok smo mi uživali u razgledanju i maštanju kako bi bilo ma makar na jedan dan vratiti se u ta vremena težeg fizičkog rada ali bezbrižnije duše pa pojesti krišku kruha iz krušne peći sa žutim maslacem i ubrati zrelu jabuku sa grane, vrijeme nam je spremalo iznenađenje, vjetar je počeo svirati svoju raskošnu melodiju a za jači dojam priključila se i grmljavina pa smo šetnju Stazom prijatelja prirode odgodili za drugi posjet. Kroz prozore starog mlina gledali smo kako oluja dolazi a čim se malko primirila pohitali smo u bistro “Stari mlin“ gdje smo se pošteno okrijepili nakon pretrpljenog “straha“.

Osim što je bio pisac, Mato Lovrak bio je i učitelj, i to ne bilo kakav. On je bio prosvjetar ispred svoga vremena, često neshvaćen zbog stavova koje je zagovarao, poput onoga da je nedopustivo tući đake u razredu i tjerati ih da gradivo „bubaju“ napamet. Zajedništvo, društvo, družba su pojmovi koji se provlače kroz njegova djela a nama su posebno važna jer smo i previše puta neshvaćeni u zajednicama u kojima živimo, u našoj okolini koja ponekad pokazuje premalo razumijevanja za osobe s invaliditetom. Stoga smo pozitivno iznenađeni pristupom stručne voditeljice Helene koja nam je na pristupačan način ophođenja i ponašanja omogućila interaktivan uvid u davna vremena, pripomogla da nađemo potrebnu priručnu stepenicu i da se osjećamo ugodno i za vrijeme oluje. Ljubazno osoblje bistroa unatoč kišnim uvjetima na terasi ustrajno nam je pružalo vrhunsku uslugu. Svuda smo već bili no ovakav pristup bi rado doživjeli svuda gdje putujemo a našu veliku zahvalnost imaju djelatnici KUC “Mato Lovrak“.

Ovoj pustolovini nazočili su: Mihael Mandić sa pratnjom, Sanela Habalija, Adriana Krog, Božica Pečar, Višnja Jeličić, Snježana Marić sa pratnjom, vozač naše parne lokomotive Dražen Horvat i Monika Kezić, voditeljica literarnih radionica.